Prezentacija nalaza iz Alternativnog izvještaja nevladinih organizacija po pitanju sprovođenja tzv.ženske konvencije (CEDAW report) održane u Sarajevu počela je obraćanjem učesnica Aleksandre Petrić iz Fondacija Udružene žene, Melihe Sendić iz Centar ženskih prava kao i direktorice udruženja "Prava na sve" Diana Šehić.
U ime ženskih organizacija jasno su poručile javnosti i nadležnim institucijama da su oni dužni napokon osigurati sistem zaštite od rodnozasnovanog nasilja nad ženama i djecom.
-Femicid nije političko to je pitanje od državnog interesa!
Direktorica Centar ženskih prava Meliha Sendić upozorila je da je monitoring sudskih presuda po pitanju rodno zasnovanog nasilja pokazao izuzetno blagu kaznenu politiku koja često stavlja žrtvu u tako nepovoljan položaj da na kraju i odustane od tužbe.
- U proteklom periodu nevladine organizacije su predale niz inicijativa o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH kao i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici nadležnim ministarstvima.
Međutim, do danas nismo dobili niti jednu povratnu informaciju. Tražimo hitan odgovor šta se dešava sa izmjenama zakona u cilju jačanja mjera zaštita od nasilja. Na to imamo pravo – poručila je Meliha.
Aleksandra Petric , programska direktorica Fondacija Udružene žene kao autorica poglavlja o rodno zasnovanom nasilju smatra da je današnje stanje u kojem žene i djeca kao predominantne žrtve nasilja nemaju regulisanu zaštitu na teritoriji BiH nedopustivo.
Tome posebno pridonosi i neujednačeni zakonodavni okvir na nivou države, te neprovođenje svih elemenata zaštite u sistemu kao što je procjena rizika.
Ženska mreža BiH i Centar ženskih prava ponudiće izmjenu Krivičnog zakona u kategoriji Femicid i nasilje u porodici, jer smatraju da žena u BiH nije zakonom zaštićena i da postoji niz propusta u regulativama koja definišu kažnjivost ovih postupaka te je broj femicida u BiH na zabrinjavajućem nivou a da stvaran broj nasilja u porodici zapravo je mnogo veći jer kultura naroda, strah od ponovnog nasilja, finansijska ovisnost žrtava nasilja od nasilnika, strah od gubitka djeteta, papirologija prilikom prijave nasilja u porodici i neblagovremene reakcije upravnih organa od samog prijavljivanja ali i zakonska nepodrživost su najveći uzročnici sakrivanja nasilja u porodici ali i posledica žrtava. Hitno postupanje po prijavi i zbrinnjavanje žrtava u sigurne kuće kao i zaštita moraju biti prioritet!
Постави коментар