Ratni zločini ne zastarijevaju, ali prava žrtava ratne torture u Republici Srpskoj imaju svoj rok trajanja.
Tako je propisano zakonom koji je stupio na snagu u oktobru 2018. godine i prema kojem žrtve imaju još samo 9 dana za podnošenje zahtjeva za sticanje statusa žrtve i ostvarivanje prava.
Zakon o zaštiti žrtava ratne torture Republike Srpske, podsjećamo, odnosi se na stanovnike RS koji su u ratu pretrpjeli traume, a nisu bili vojnici pod oružjem. Procjenjuje se da su u ovoj grupi najbrojnije žene, žrtve seksualnog zlostavljanja, te maloljetna djeca, starci i muškarci logoraši.
Nevladine organizacije koje se bore za ljudska prava još od donošenja ovog zakona upozoravale su da je vremensko ograničenje od pet godina za predaju zahtjeva problematično.
Gorica Ivić, izvršna direktorka Fondacije „Udružene žene“ Banjaluka, smatra da ne postoji opravdan razlog za takvo vremensko ograničenje. Organizacije civilnog društva su više puta slale inicijativu da se rok za podnošenje zahtjeva bar produži, ali su sve te inicijative odbijene.
– Poslednju inicijativu potpisalo je 13 nevladinih organizacija, a odgovor iz Ministarstva za rad i boračko invalidsku zaštitu RS je bio da je inicijativa preuranjena, jer zakon još „nije istekao“!? Mi smo smatrali da to nije preuranjeno, jer je potrebno vrijeme da bi se provela procedura za izmjenu zakona – kaže Ivićeva.
Dragana Petrić iz Fondacije „Lara“ Bijeljina, koja se zajedno sa Fondacijom “Udružene žene” i organizacijom “TRIAL International” u BiH bori za prava žene žrtava rata, tvrdi da je produženje roka neophodno.
– Mnoge od žrtava ratnog silovanja progovore o svojoj traumi tek nakon što im umre suprug, otac, kad se razvedu, kad djeca odu od kuće, jer seksualno nasilje i dalje predstavlja veliku stigmu u našem društvu – kaže Petričeva.
Dodaje da su to potvrdile i psihoterapeutkinje i psihologinje na panel diskusijama u Banjaluci, Bijeljini, Doboju i Zvorniku, na kojima su učestvovale i predstavnice žrtava.
Cilj ovih skupova je bio da se žene ohrabre da podnesu zahtjeve za sticanje statusa žrtve ratne torture, ali su ipak rijetke koje su to učinile, što zbog slabe informisanosti, pogotovo u ruralnim sredinama, što zbog straha.
– Od nadležnog ministarstva nikad nismo dobili tačne podatke koliko je osoba ostvarilo status po osnovu Zakona o zaštiti žrtava ratne torture – kaže Dragana Petrić.
Dodaje da nezvanični podaci ukazuju da je oko 200 žena u Republici Srpskoj dobilo status žrtve ratne torture i ostvarilo pravo na mjesečno novčano primanje, koje se kreće između 180 i 410 KM, u zavisnosti od stepena telesnih povreda, koje su posljedica torture.
Mjesečnu naknadu dobijaju samo one žrtve koje mogu dokazati tjelesna oštećenja.
Podsjećamo, procjenjuje se da je najmanje 1.700 žena iz RS u ratu preživjelo razne oblike mučenja, uključujući i silovanja.
Žene koje ostvare status žrtve ratne torture mogu koristiti i prava propisana drugim zakonima, poput besplatne pravne pomoći, pogodnosti pri zapošljavaju i samozapošljavanju, dodatnih bodova za socijalne stanove.
– Nisu u pitanju samo prava. Važno je znati da ove žrtve postoje. Potrebna je neka vrsta društvene ovjere svega onog što su preživele – poručuje Gorica Ivić.
Mirsad Duratović, potpredsjednik Narodne skupštine RS, u ratu je, kao maloljetni dječak, bio u logoru i jedan je od prvih Prijedorčana koji je stekao status žrtve ratne torture. Kako je rekao za Srpskainfo, u administrativnu bitku je krenuo prije tri godine da bi pokazao svojim sugrađanima i sunarodnicima da je moguće ostvariti zakonom propisana prava.
– Ne znam koliko je ljudi do sada podnijelo te zahtjeve, ali znam da je jedna žena iz Prijedora, žrtva ratnog silovanja, ostvarila svoja prava – kaže Duratović.
(srpskainfo.com)
Постави коментар