Ja sam Ivana Ačkar i dolazim iz Zagreba. Mom sinu Ivanu je sa sedamnaest godina dijagnosticiran tumor na mozgu, a ustanovili smo da je maligni.
Vodili smo ga u Prag na liječenje, zračenje, kao i u Zagreb na hemoterapiju.
Svi nalazi koje smo uradili od magneta su loši.
Prošle godine u julu smo došli u manastir dok je još bio na hemoterapiji, bez kose i u invalidskim kolicima.
U crkvi sam ga digao iz kolica, naslonio je glavu i pomolio se nad moštima sv. Zosima i sv. Jacova.
Od tog dana do danas svi magneti rezultati su bili dobri i zato smo danas došli da se poklonimo i zahvalimo svecima.
Prošle godine je bio u invalidskim kolicima jer nije mogao da hoda, ove godine je došao sa hodalicom, a ako Bog da, iduće godine će doći na svoje noge.
Bogu ništa nije nemoguće, a od trenutka kada sam saznao da mi je sin bolestan, nisam se pitao zašto baš ja, zašto ja, već sam rekao Bože, ako si nas izabrao, budi na putu i sada kada ja Vidim da dolazi, vidim drugu osobu.
Sada ima devetnaest godina, borba traje već dve godine, bio je i na hemoterapiji i zračenju, ali od dana kada smo došli, svaki magnet je dobar, rezultati su bolji.
U četvrtom mjesecu prošle godine je imao posljednju operaciju mozga, u sedmom mjesecu sam ga doveo ovdje i od tada nismo dobili nikakve loše vijesti od doktora.
Zahvalnost svetim Zosima i Jakovu, napisala je u svojoj ispovjesti Ivana Akčar iz Zagreba kao jednoj od mnogobrojnih svjedočanstava o isceljenjima na sajtu
Постави коментар