Šteta, odnosno dobit, ovisno sa koje strane gledate, sada se već mjeri u milionima konvertibilnih maraka eksploatisanog materijala, tvrde dobro upućeni aktivisti. Duboka interesna mreža koja uključuje razne kompanije, pojedince iz lokalnih i viših vlasti, te nezainteresovanost institucija za zaustavljanje kriminala i uništavanje prirode, pretvorilo je ovu rijeku u mašinu za novac koju je teško zaustaviti.
Legalni kriminal i zloupotrebe stvorile su od rijeke Drine bosanskohercegovački eldorado za izvlačenje šljunka koji omogućava pojedincima da se bogate i uništavaju javno dobro i to sve pred očima javnosti i odgovornih institucija.
Šteta, odnosno dobit, ovisno sa koje strane gledate, sada se već mjeri u milionima konvertibilnih maraka eksploatisanog materijala, tvrde dobro upućeni aktivisti.
Duboka interesna mreža koja uključuje razne kompanije, pojedince iz lokalnih i viših vlasti, te nezainteresovanost institucija za zaustavljanje kriminala i uništavanje prirode, pretvorilo je ovu rijeku u mašinu za novac koju je teško zaustaviti.
DRŽAVNA GRANICA KAO SIVA ZONA
Kao prirodna granica između BiH i Srbije, Drina je savršeno tlo za zloupotrebu zakona i propisa koji sami po sebi nisu jasno regulisani ali ni sprovođeni.
Područje Srebrenice, Bratunca, Zvornika i Bijeljine duž kojeg protiče Drina pogodno je za ilegalne šljunkare i njene vlasnike iz više razloga: nepristupačnost samom terenu oko obale rijeke budući da su to uglavnom nenaseljena, šumom i šikarom prekrivena područja, te su lako maskirana. Drugi problem jeste prirodna granica između dvije države, dakle ukoliko preko BiH kamioni izvoze šljunak iz srbijanskog dijela rijeke obje države su odgovorne ali nijedna ne reaguje. Treći problem jeste ignorisanje lokalnih i entiteskih institucija, Voda Srpske, Ministarstva rudarstva i energetike RS, načelnika i gradonačelnika navedenih lokalnih zajednica. Da bi razumjeli kompleksnost i povezanost svih ovih faktora i zašto je ovo krug koji je skoro nemoguće prekinuti, svaki od problema treba ponaosob analizirati.
Prvi problem je nepristupačnost samog terena oko i do rijeke Drine. U pomenutim mjestima savršeno služi firmama koje se bave eksploataciom šljunka i pijeska. Iz Republičke uprave za inspekcijske poslove, pored mnogobrojnih problema navode upravo i ovaj. Budući da se eksploatacije ne obavljaju na istoj adresi, već se lokaliteti mijenjaju, inspektoratu je otežano praćenje na kojim lokacijama i parcelama se trenutno vrši dislokacija kako bi se mogla planirati kontrola. Također, Republička vodna inspekcija trenutno raspolaže sa samo šest inspektora koji nadzorom obuhvataju cijelu RS.
Dodatni problem čini i to što je Drina prirodna granica između BiH i Srbije, te predstavlja „sivu zonu“ naročito kada su u pitanju ilegalne šljunkare. Dislokacija materijala se vrši iz zemljišta koje je katastarski zavedeno u Srbiji, ali se odvozi preko BiH.
Voda je opštedruštveno dobro, međutim skoro tri decenije u BiH svjedočimo devastaciji uz podršku političkih moćnika, a zarad profita pojedinaca.
NEMAR INSTITUCIJA
Aktivista Dušan Aćimović, iz Udruženja Stop nelegalnim šljunkarama na rijeci Drini, tvrdi da su građani više puta kontaktirali Republičku upravu za inspekcijske poslove, ali uzaludno.
Aćimović se aktivno uključio u ovu problematiku jer mu je cjelokupna imovina usljed nelegalne eksploatacije šljunka ugrožena. Teški kamioni s tim teretom prolaze na tri, četiri metra od njegove kuće, usljed čega su se pojavila vidna oštećenja na kući, a prašina i buka su konstantni.
„Dođe vodoprivredni inspektor iz Banje Luke ili Bijeljine i kaže da nije njegova nadležnost jer pripada Srbiji. A kada ih pitamo zašto ne zaustavljaju kamione i pitaju ih gdje su natovarili šljunak, i da pokažu carinsku deklaraciju, oni odgovaraju da je nemoguće jer je ista država. Pa ako je ista država zašto onda vi ne možete učiniti ništa“.
Iz Inspektorata tvrde drugačije. Kažu da je teško stati u kraj nelegalnim kopačima šljunka zbog česte promjene lokacija i ističu da bi im od velikog značaja bila veća angažovanost građana koji bi prijavljivali sumnjive radnje. Međutim, ovaj apel zvuči ironično s obzirom da aktivisti i građani iz Zvornika konstantno upozoravaju na ovaj problem, prijavama ali i kroz javne akcije.
„U prijavama se često navodi da se u određenom vodotoku vrši nelegalna ekspoatacija ne navodeći bližu lokaciju, što za posljedicu ima da inspektor provede i po nekoliko sati tražeći lokaciju, a obično za to vrijeme lica koja obavljaju nelegalne radnje saznaju da je inspektor na terenu i udalje se sa vodotoka” – ističu u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.
BEZ KONCESIONIH UGOVORA
Aktivisti, s druge strane, tvrde da je treći i najvažniji problem upravo prebacivanje odgovornosti, netransparentnost, nezainteresovanost kao i saučesništvo lokalnih i etnitetskih javnih institucija.
Prema tvrdnjama aktivista broj ilegalnih šljunkara je nepoznat, procjenjuje se na preko 20, dok tek 7 ima sklopljene ugovore. U 2023. godini JU Vode Srpske je sklopila tih sedam ugovora za održavanje riječnih korita, dislokaciju i vađenje materijala iz vodotoka sa pravnim licima.
Čak tri ugovora su potpisana sa firmom „DMS Company“ za izvođenje ovih radova na Drini na području Bijeljine. Milan Dakić (DNS) poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske osnivač je ove firme, a prema tvrdnjama aktivista istu je prepisao na svoju majku od 70 godina kako bi formalno spriječio sukob interesa.
Prije nego je postao poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Dakić je dugi niz godina bio odbornik u gradskoj skupštini Bijeljina. Tom prilikom je, kako navodi magazin Žurnal, sklapao ugovore ostvarivši profit preko 3,5 miliona maraka. Sindikalna organizacija JU “Vode Srpske” je 2016. godine uputila dopis državnoj Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u kojem su optužili Milana Dakića i direktora Vode Srpske, Milana Krekića za teške koruptivne radnje, potpisivanje milionskih ugovora koji su se obavljali netransparentno, bez poštovanja obaveza i vremenskih rokova, kao i drugih obaveza navedenih u ugovoru. Posljedice ove prijave još su nepoznanica za javnost. Kako i zašto ovo javno preduzeće još uvijek sklapa ugovore sa ovom firmom ostaje nejasno.
“Keso gradnja” jedna je od firmi koja godinama potpisuje višemilionske ugovore sa Gradom Zvornikom za gradnju vodosistema, za izgradnju i rekonstrukciju gradske vodovodne i kanalizacione mreže. Ironično, na području Zvornika ova ista firma vrši i uništavanje vodotoka. Svojim šljunkarama na obali rijeke Drine, “Keso gradnja”, iza sebe ostavlja jame, otpad, uništeno riječno korito, priobalno područje i puteve, ističu aktivisti iz Zvornika.
“On je prekopao na desetine hektara poljoprivrednog zemljišta i to sve pod pokrićem javnog preduzeća Vode Srpske. Izdaju mu ugovor na šest mjeseci ili godinu i onda on na osnovu tog pokrića kopa gdje mu padne na pamet” – priča Dušan Aćimović.
Aktivisti su potpisivali peticiju i predali je u Policijsku upravu Zvornik, međutim to nije izazvalo nikakvu reakciju. “Obrazloženje je bilo da i ako bi zaplijenili šljunak nemaju gdje da ga deponuju, pa su samo vozila zaustavljana i evidentirana ali su šljunkare i dalje radile“, podsjeća Aćimović.
I dok inspektori i građani upozoravaju na hitnost situacije, iz ustanove Vode Srpske odgovaraju službeno: “Za sve ugovore o uređenju riječnih korita, dislokaciji i vađenju materijala iz vodotoka Republike Srpske, koje Javna ustanova Vode Srpske potpisuje sa izabranim izvođačima radova po javnom pozivu, postoje elaborati prema kojima se izvode radovi, kao i stručna lica ispred Javne ustanove koja prate realizaciju predmetnih radova. U slučaju da stručna lica utvrde da izvođač radova krši odredbe ugovora, Javna ustanova Vode Srpske preduzima zakonske procedure za sankcionisanje takvih slučajeva”.
Kako navode iz ove ustanove rijetki su slučajevi kada se dešava da pravno lice krši odredbe ugovora. Ako se to desi Vode Srpske – kažu – blagovremeno odreaguju.
Ilegalne šljunkare ostavljaju iza sebe kopove na poljoprivrednim parcelama, neadekvatno tretirano zemljište nakon izvođenja radova, kopaju na nedozvoljenim dubinama. Jedan takav lokalitet se nalazi u Kozluku.
POSLJEDICE NEKONTROLISANOG KOPANJA
“Drina nikad nije ranije plavila ovdje. Evo sad posljednjih nekoliko godina ovo poplavi po tri-četiri puta u godini. Jednom je komšiji kuću poplavilo, meni je došlo do samih vrata. Ove sve njive i usjevi su bili pod vodom, velika je šteta nastala. Pored toga građani bacaju smeće u ove jame gdje se nekad kopalo” pojašnjava stanovnik čija se kuća nalazi stotinjak metara od izvođenja radova u Tršiću. Po snimcima iz zraka jasno je da nikakav zakon ovdje ne vrijedi i da je prešutno kopačima odobrena eksploatacija šljunka.
Hidrolog Muriz Spahić objašnjava da se ovim procesom također inicira obrušavanje obala kojima se uništava prikoritski poloj (aluvijalne ravni) koji predstavlja najplodnije tlo za obradu.
“U isto vrijeme riječna matica se pomjera prema mjestima šljunčarenja. S obzirom da se državna granica definiše maticom to onda šljunčarenje direktno pomiču maticu rijeke Drine prema teritoriji BiH pa time umanjuje njenu površinu, a povećava površinu našeg istočnog susjeda R. Srbije” objašnjava hidrolog Muriz Spahić.
On dodaje da “radnje u riječnom koritu, koje odobrava bilo koji nivo vlasti trebaju biti sprovedene prema urađenom Stručnom projektu, koji osim predloženih zahvata, mora sadržavati i elemente uticaja na životnu sredinu.
“Ukoliko isti tangira stanovništvo i njihove privatne posjede to je onda, prema Evropskoj direktivi o korištenju i upravljanju vodama koje propisuje EU, bilo potrebno obaviti Javnu raspravu sa lokalnom zajednicom”, naglašava Spahić.
MALE KAZNE
Lokalna zajednica šuti. Iz Gradske uprave Zvornik nismo dobili odgovor na pitanja koji su njihovi planovi za rješavanje problema velikog broja šljunkara, te zašto je dozvoljeno preduzeću “Vodovod i komunalije” da smeće odlaže u nekadašnje jame šljunkara umjesto na deponiju “Crni Vrh” kako je i predviđeno.
Problem se ne rješava ni na entitetskom nivou, očekivanja također nisu ispunjena. Iz Inspektorata navode kako oni svoj dio posla obavljaju ali da je dodatna otežavajuća okolnost u njihovom radu činjenica da su neki kažnjavani subjekti tražili sudsko odlučivanje o izrečenim novčanim kaznama.
Kazna za pravno lice iznosi 10.000 KM, a za odgovorno lice u pravnom licu 2.000 KM. Događalo se da sud rješavajući po zahtjevu kažnjenog lica, potvrdi da je privredni subjekt prekršio zakon, da je inspektor pravilno utvrdio činjenično stanje i izrekao kaznu, ali izricanjem umanjene kazne ili samo uslovne presude od strane suda, okrivljeni u praksi nisu snosili adekvatne posljedice.
ZAČARANI KRUG
Napadi i pritisci kojima su građanski aktivisti izloženi ukazuju na to koliko je nelegalno šljunčarenje isplativo. Aćimovića je 2. februara prošle godine u blizini njegove kuće u MZ Tršić verbalno napao vlasnik šljunkarskog preduzeća iz Zvornika, a jedan od aktivista je bio izložen pritiscima svojih nadređenih u Policijskoj stanici Zvornik zbog učešća na Uličnoj akciji u Bijeljini 2021. godine.
Kako je moguće da postoji toliki broj ilegalnih šljunkara na rijeci Drini? Odgovor je jasan ali poražavajući. Prebacivanje odgovornosti nadležnih institucija, s pojedincima koji gledaju da izvuku ličnu korist, kao i onih koji iz svoje nezaineresovanosti vole da zažmire pred očiglednim problemima, dovelo je do ove situacije. Začarani krug sa mnogo interesa, nažalost nije moguće prekinuti samo inicijativama građana. Vrijeme je da institucije preuzmu odgovornost, prije nego se strepnje stanovišta o poplavama, riječnom promoru i poljoprivrednim katastrofama obistine.
Постави коментар