Firma "Eko plast" u vlasništvu načelnika Opštine Vlasenica, želi da izgradi fabriku za termičku obradu plastike u užem centru grada. Poruka građana je: "Neće ti proći!".
Danas je u Vlasenici održan protest ekoloških aktivista i građana, ujedinjenih protiv izgradnje fabrike za hemijsko-termičku obradu plastike a u organizaciji neformalne grupe građana Eko Aktivisti-Vlasenica, čiju podršku uz izuzetan odziv su podržali građani Vlasenice ali i regionalnih opština, na kojoj je prisustvovalo oko hiljadu ljudi.
Ukazujući na štetno djelovanje jednog takvog postrojenja po okolinu kao i niz zakonskih propusta prilikom dobijanja samih dozvola, aktivisti su u toku mjeseca marta sakupili 1.676 potpisa na građanskoj inicijativi kojom se traži hitna zabrana osnivanja i izgradnje fabrike za hemijsko-termičku obradu otpada u Vlasenici.
Nakon što je vlast ignorisala peticiju, aktivisti i građani su se odlučili za mirne proteste. Neće dozvoliti da se ugrozi okolinu, a samim tim i zdravlje građana na ovom području.
Jedan od organizatora akcije je Rade Ivanović, profesor matematike i otac troje djece.
"Kao otac troje djece, osjećam veliki strah i zabrinutost zbog planirane izgradnje fabrike koja može da utiče na zdravlje naše djece a i svih nas. Ja drugu kuću nemam, imam ovu i za nju se borim. Ovo postrojenje za hemijsko-termičku obradu plastike koju planiraju da izgrade, sprovedeno je bez upozorenja građana na štetne posledice po stanovnike i okolinu, a utvrđena studija štetnosti nije prikazana u realnom obliku nego izvedena bez potkrepljenih sumnji na posledice ali i načine i tehnologije koji će da se koriste. Prerada drveta dovedena je u istu ravan sa preradom plastike koja bi se uvozila iz EU. Sve pripremne radnje završene su u velikoj tajnosti. Građani su saznali za namjere izgradnje fabrike tek 20. Januara ove godine i krenuli u istraživanja ali i borbu, kako protiv bespravnih odluka, ugrožavanja zdravlja čitave regije tako i pojedinih sugrađana, rekao je Ivanović, izražavajući zahvalnost građanima na podršci, podršci aktivističkih udruženja kako iz susjedne Srbije tako i širom BiH, ali ujedno i skrećući pažnju na ružniju stranu pokazanu u nemoći, umjesto da se potkrepi dokazima ispravan postupak vlasničkih struktura u korist a ne na štetu naroda.
"Moja poruka sa ovog mjesta jeste poruka mira i suživota i da moramo da se okrenemo ka budućnosti.", rekao je Ivanović.
Okidač za pokušaj uticaja na jvno mijenje bilo je učešće aktivista pokreta iz Tuzle "Karton revolucija" koji se bave regionalnim problemima, kako u svom gradu, tako i širom nam države u službi građana, ne gledajući na vjeru i naciju a koji su došli pružiti podršku čovjeka-čovjeku u borbi za ljepšu i sigurniju budućnost svih građana.
"Tokom ove inicijative, bili smo izloženi raznoj vrsti pritisaka. Saslušavani smo u Policijskoj upravi Vlasenica, ali sve nas je to ojačalo i rezultat toga je veliki broj potpisnika Peticije protiv izgradnje ovog postrojenja. Posebnu zahvalnost želimo da iskažemo svim sugrađanima Vlasenice koji su silom prilika morali da odu odavde, studentima koji se prozivaju što su dali svoje potpise, jer su nam pružili veliku podršku u ovoj našoj borbi.
Prikupljene potpise opštinska služba je odbila da zaprimi i samim tim nam stavila do znanja da ih ne zanimaju 1.676 mišljenja građana našeg grada i to je jedan od razloga zbog koga smo organizovali ovo okupljanje ", dodao je Ivanović u svom obraćanju prisutnima.
Jedan od aktivista i učesnika ove inicijative bila je i Branka Alempić, dijete poginulog borca, koja je pretrpjela sramne napade od strane Boračke organizacije iz Vlasenice te privođenje na informativne razgovore nje i njene majke, čiji aktivizam i osvješćenost o problemu sa kojim se suočavaju građani, a koji sa sobom nosi enormne posledice, se umjesto na borbu za pravdu i zdravlje čitave regije i strahovlade i samovolje pojedinca svelo na tvrdnje potkrepljene nacionalističkom mržnjom i udarom na heroje koji su živote dali da njihova djeca budu slobodna a ne robovlasnička snaga u službi krupnog kapitala.
Činjenica da je sramno Saopštenje Boračke organizacije Vlasenica objavljeno na sajtu opštine govori ko su i stvarni potpisnici saopštenja i umjesto da su stali u zaštitu porodice, oni su je javno napadali, nazivali izdajnikom i stavljali metu na čelo, sprovodeći pokušaje ataka na najsvetije uspomene, sa ciljem povlačenja i stvaranja stigmatizacije i srama, što nije urodilo plodom nego podrškom i još većim brojem učesnika samog skupa.
"Ne oglasi se boračka kad sam kuću pravila, ne oglasi se za sve ove godine gdje su djeca poginulih boraca, primaju li stipendiju, rade li ili se sele po bijelom svijetu.
Meni nisu nikad ni trebali, snašla sam se sama. Na konkurs za posao u opštini sve i da sam ga vidjela, ne bih se javila, jer sam se odlučila za svoju struku i učenje a ne za posao u kom bih potpisivala saglasnost za uvoz smeća u Vlasenicu.
Ja za to svoju diplomu ne bih dala, prije bih je se odrekla. Nikad ništa od njih nisam tržila ali ne oglasi se boračka ni kada opština Vlasenica 26.09.2022. napravi cirkus i proslavu od stradanja na Rogosiji. Otvorili su nezavršen Trg pa ga sad zovu Trg srpskih boraca. A on je više parking nego trg. Ne oglasi se ni Milorad Dodik na svu ovu hajku koju njegova kancelarija vodi protiv nas a znamo da mnogi od njih Boga mole da uspijemo i da se taj objekat za preradu plastike ne otvori nikad. Znamo da se plaše tog smeća kao i mi. Gospodine Dodik ako ja rušim Republiku Srpsku i ako su uvoz smeća i projekat koji moja opština tako snažno zastupa, Republika Srpska, znajte da su Vaši stranački lideri iz Vlasenice krenuli u rušenje i Vas i nje.
Mi od zabrane objekta za preradu uvezene plastike nećemo odustati a Vaši vole reći da se u Vlasenici vodi pravi “mali rat”. Znajte ratnici su samo oni i to direktno protiv Vas jer mi nismo krenuli u borbu protiv SNSD-a već protiv privatnog biznisa. Nas načelinik i Vaš kandidat gospodine Dodik ne zanima, mi ne želimo njegovu fabriku jer nam nikad nije objasnio šta je to i šta će to nama. Umjesto toga podigao je svoje botove da naprave što jače tenzije ali naprotiv, izazvali su kod naroda kontra-efekat. Umjesto da sa svima nama razgovara, jer mnogi od nas su bili njegovi glasači, podizao je protiv nas neke prijave pa smo redom išli na razgovor u policijsku stanicu “u svojstvu svjedoka”. A kad se pozivaju na izdaju povodom saradnje sa bošnjacima, njih ustvari boli i boljeće ih 1700 potpisnika peticije, svih razumnih Vlasenčana, koji ruku pružaju samo dobrom čovjeku. To sam i ja naučila u kući i školi a kao i moj pokojni otac znam kako se voli otadžbina pa od nje ne odustajem ma kolika cijena bila. Ja znam šta se desilo na Rogosiji a znaju i oni. Ali oni na tridesetu godišnjicu te nesreće igraju kolo a ja trideset godina plačem i plakaću dok sam živa.
Oprostiti ne mogu, ali živjeti moram. Isto tako znam da me jedan Jasmin u Sarajevu primio u svoju firmu i poštovao isto kao i Savo iz Milića. Kako boli mene Rogosija tako boli i bošnjaka i hrvata njegovo stradanje. Ja to razumijem a oni koji se danas od mene ograđuju, na njihovu žalost nemaju te vidike. Ali mene srpstvu učiti neće jer nikad niko sprskog borca nije ponizio kao oni koji se na srpstvo pozivaju samo kada brane privatni interes.", napisala je Alempić na svom Facebook nalogu.
"Kroz prikupljanje potpisa za ovu našu peticiju, shvatila sam da je naš narod dobar i srčan i željan neke lijepe riječi. Generalno svi su ovu inicijativu jako lijepo prihvatili. Jako dobar je odziv, mislim da bi bio još bolji ali Vlasenica se u zadnjih par godina jako dosta ispraznila. Međutim, nosimo bar neku pozitivnu poruku i nadu da će ovo "smeće" koje se pojavilo da nas ponovo ujedini", rekla je Alimpić na kraju skupa.
Na osvrt na saopštenje Boračke organizacije, Alempić je rekla da su prozuvke na toj osnovi nešto što se ne bi trebalo ni komentarisati.
Svjesna je namjera a svjesni smo i vrijednosti života onih koji su dali svoju žrtvu, da bi mi živjeli. Inicijalno pitanje je gdje su te organizacije bile dok smo rasli nezaštićeni, dok smo se borili za goli opstanak za koji se i sada borimo, nezaposleni, izigrani i obespravljeni, osim na političkim skupovima kada je patriotizam i spomen žrtava pri polaganju cvijeća na mermerne ploče okidač svakog osjećanja u ljudakom sistemu?!
"Ja sam svjesna šta se desilo i meni i mojoj porodici ali ne može mi biti svako na ovom svijetu kriv. To je toliko jadno i smiješno da nije vrijedno ni komentara".
Podsjetimo da su pokušaji izgradnje ovog postrojenja planirana ranije i u drugim opštinama u Republici Srpskoj, Loparama i Karakaju kod Zvornika a koji su negodovanjem građana odbijena u realizaciji, uzimajući u obzir štetnost ovakve vrste postrojenja, kako za vazduh, zemlju tako i za čovjeka.
Bravo! Samo ujedinjeno može se doći do promjena. Dosta je bilo tlačenja naroda!!
ОдговориИзбришиПостави коментар