Na čemu bi počivala politička dogma i strahovlada, nego na balansu između patriotizma upakovanog u međunacionalnu netrpeljivost i oportunizma i materijalne alavosti na uštrb socijalne nepravde i osiromašenja.
Pitaju li se nahranjeni šta o tome misle gladni i sva ona imena sa mermernih ploča i crnih i bijelih koja isijavaju sa svih vijekovnih međa ove naše zemlje?
Dok se u Vlasenici ovih dana ograđuju od djeteta poginulog borca nazivajući ga izdajnikom, u Bratuncu fizički obračunavaju sa istom kategorijom, u Zvorniku diskriminišu i ponižavaju ovjekovječeni na registarskim listama nezaposlenih a demobilisani borci umiru od gladi, patriote na visokim funkcijama priređuju iftare, druženja i slavlja narodnim parama, grade vile i stanove po stranim državama dok svoju đedovinu rasipaju i pretvaraju u prah.
Tako iz godine u godinu povlače mirne ratne granice namirene budžetskim foteljama sa platama od po nekoliko hiljada maraka a građanima na rezervi ostavljaju strah, siromaštvo i glad do sledećih izbora ili Božića, kada će Srbi ponovo biti Četnici a Bošnjaci poturice sa dozom međupolitičkih prividnih tenzija i međusobne netrpeljivosti usmjerenih na "urušavanje Republike Srpske" ili odcjepljenja "manjeg entiteta" Bosne i Hercegovine i tema genocida i stradanja i ko je kriv a ko nije.
Njima je dobro, svakog dana bogatiji a narod kao narod, ćuti jer može biti "rata".
"Narode, ti se ne pitaš ništa, tvoje je da mrziš sve što je drugačije, da kriviš što ti nekoga ubiše ili što se neko krsti ili klanja.
Da porušiš koji putokaz sa "Dobro došli u Republiku Srpsku", prebojiš Ćirilicu ili izboriš za Bosanski jezik države za koju nisi ni svjestan da je već tuđa, raskomadana, rasprodana i osiromašena ili poskidaš likove nastradalih mučenika pored puta i porušiš neku crkvu, podigneš jedan ili tri prsta prizivajući Boga, jer ti ništa do Njega i ne ostaje.
Tvoje je narode da ćutiš i uzmeš tih sto maraka što ti se nudi, jer nećeš sastaviti mjesec od prvog do prvog.
Uzmi i ĆUTI!
Nećeš imati unuku da kupiš bombone koje ćeš raspodijeliti na trideset dana, jer ne može odjednom sve, a o čokoladi i ne misliš. Dok ima krompira, luka i bijelog brašna može se živjeti, a ako zafali, a zafali isto koliko i onih bombona, pa ti štedi i namiči a i otvorene su javne kuhinje.
Ovce više niko ni ne kupuje a kilogram svinjskog mesa je već deset maraka, ni za stado se više nema, a za zemlju i sjetvu dižu se bune.
A penzija?
(Iftar Đile-Karakaj 2018.godine)
Penzija ko penzija, da nema pomoći djeteta iz inostranstva, onog istog koga su pošteni ispratili svojim nepoštenjem, umrlo bi se od gladi.
Nije sramota biti gladan narode, sramota je biti rob!
Sramota je biti gladan u bogatstvu i žedan preveden preko vode zbog obećanja "dijela kolača" nekog polupismenog sa lažnom diplomom, pognute glave ili otvorenog novčanika za svoje dijete koje je sa mukom steklo zvanje-znanjem i znojem svog roditelja, sa tim se pomiriti i na to pristati.
Sramota je moliti za ono na šta imaš ljudsko pravo, pravo na normalan život.
Ponosni su već davno otišli tamo negdje gdje smo svi "naši" i žive dok se ovdje preživljava.
Tvoje je narode da budeš sirotinja na zemlji koju su tvoji preci orali, sijali i ginuli a danas je rasparčavaju, prodaju za kredite, sijeku njene šume i uništavaju prirodne resurse, zadužujući tu istu zemlju i tebe, besnoslovno zadužujući na tvoje oči, jer sve što misliš da je tvoje, zapravo je tuđe!
Ćuti narode, ne tiče te se, jer jaganjci ne preživljavaju dok vuci urliču.
Šta je to zapravo država ako domovina nije?!"
"Pitaju li se patriotske snage koje su jučer bile zabrinute za sigurnost građana Sarajeva kako je večeras malo dalje od međuentitske linije?"
Ovako je glasio status potpredsednika Republike Srpske Ćamila Durakovića 6.Januara 2023. godine na Badnje veče, jedan od najradosnijih praznika pravoslavnih vjernika, kao reakciju na auto-litiju koja je prošla kroz Srebrenicu i Bratunac, dok istodobno na njegovom profilu stoji status "potpredsjednik" dok se ne odluči čega, da li manjeg entiteta BiH, skraćenog RS umjesto Republika Srpska ili neke treće "tvorevine" shodno potrebi dokazivanja patriotizma.
"Badnje je veče. Pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta se postrojavaju u Draževini. Badnjaci se traktorima prevoze ispred bošnjačkih kuća u Bratuncu, Srebrenici, a vjerujem i u drugim mjestima širom RS-a. Kolone vozila kruže Srebrenicom i zaustavljaju se ispred biranih kuća, bacajući petarde koje zvuče kao topovski udari. Jesu li neki građani Bosne i Hercegovine važniji, preči i skuplji od povratnika u entitet Republika Srpska? Je li veći strah građana Sarajeva od straha povratnika?
Ko se to brine za sigurnost Bošnjaka u Bratuncu kada se badnjaci traktorima prevoze uz piće, pjesme i pucanje? Šta da rade i čemu da se nadaju Bošnjaci u entitetu Republika Srpska, ako na Dobrinji osvanu barikade?
Podsjećanja radi, strah koji osjećaju građani Sarajeva jedan dan, stanovnici Prijedora, Srebrenice, Banjaluke, Kotor Varoši, Potočara, Foče, Kozarca, Zvornika, Janje, Bratunca, Doboja, Kamenice, Rogatice, Goražda, Vlasenice i Kozarske Dubice žive svaki dan.
Kao Srebreničanin, ne povratnik nego „svoj na svome“, pitam jesu li patriotske snage jednako zabrinute za sigurnost Bošnjaka u entitetu Republika Srpska? -napisao je potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković u svom javnom saopštenju.
Danas, par mjeseci nakon pravoslavnog praznika, sa novom funkcijom i sa novim-starim prijateljima, dočeka svoj, kao potpredsjednik Republike Srpske, tog istog "manjeg entiteta" na krilima patriotizma, nacionalizma i ljuskog straha od bijede i nasilja.
Sada već tradicionalni iftar i ove godine ali u organizaciji umjesto bivseg gradonačelnika Zvornika Zorana Stevanovića, čast je pripala mlađem partijskom kolegi i sadašnjem gradonačelniki Bojanu Ivanoviću a koji je upriličen u prostorijama restorana “Đilo” u Karakaju, uz narodnog poslanika Zorana Stevanovića kao starog organizatora ali sada kao počasnog gosta, potpredsjednika Republike Srpske Ćamila Durakovića te takođe uz prisustvo načelnika Bratunca Lazara Prodanovića, koji je kako navodi Ćamil Duraković prisustvovao i na Iftaru u Bratuncu.
Neki bi to nazvali simbioza a neki udruženi interes. Na čast suživota i siromaštva. Mir nam svima, jer bez nevolje nema ni bogomolje a naše su se uzdigle do neba u sjaju grijehova onih najpodatnijih.
(Preminuli demobilisani borac prve kategorije Vojske Republike Srpske iz Vlasenice, kome su u Otadžbinskom ratu poginula tri rođena brata.)
Постави коментар