Pohlepni ljudi misle da će živjeti vječno. Oni konstantno stvari trpaju u svoje krilo kako bi osigurali svoju dobrobit. Ti ljudi prelaze preko tuđe sreće i tuđih emocija kako bi sebe opskrbili stvarima. Pohlepni ljudi ne samo da nanose štetu drugima, već i svom biću.
Pohlepnost je loša osobina koja izjeda čovjeka. Onaj ko uvijek želi više nikada neće biti zadovoljan onim što ima, a to je najbrži put za propast. Do sada smo naučili da je zahvalnost majka svakog uspjeha i obilja. Ali ne zahvalnost za bogat i raskošan život, već zahvalnost i za ono malo oskudno što imamo.
Život sa pohlepnom osobom je tužan život. To je konstantno uskraćivanje svega na sebi samo da bi se drugome pružilo.
Kada živite sa pohlepnim čovjekom počinjete gubiti radost i želju. Ona uvijek stoji tu kao velika sjenka nad vašim leđima i kvari vam raspoloženje. Ne poboljšava se sa godina, već postaje samo gora. Ljudi postaju toliko pohlepni da misle da će živjeti duže nego što je iko na ovoj zemlji. Očekuju da će sve to što otmu za sebe ponijeti na drugi svijet.
Koliko god da pohlepan čovjek toga zgrće u svoje krilo, njemu će uvijek svega biti malo. To je najveća kazna pohlepnosti - vječito nezadovoljstvo.
Ne brinite, može i gore!
Постави коментар