Firma "Ecoplast" u vlasništvu načelnika opštine Vlasenica, Miroslava Kraljevića, želi izgraditi postrojenje za preradu plastičnog otpada u tom mjestu.
Kraljević, u Vlasenici na istoku Bosne i Hercegovine, planira da napravi pogon u krugu bivše drvne industrije.
Pogon bi se trebao baviti hemijsko-termičkom obradom neopasne otpadne plastike, koju će katalitičkim postupkom pretvarati u polimerni vosak.
Ovaj vosak, poznat kao "depol 40" se može koristiti kao pomoćno gorivo u toplanama i energanama.
No, projekat dovodi u pitanje Centar za životnu sredinu iz Banjaluke. Ova ekološka organizacija navodi za Radio Slobodna Evropa (RSE) da plastika, kada se zagrije na više od 500 stepeni Celzijusa, proizvodi kancerogene materije koje zagađuju vazduh.
Naglašavaju da ovi gasovi utiču na resipratorni sistem, rad srca, te na pojavu kožnih oboljenja i moguće probleme sa fertilitetom.
Zbog toga su početkom januara podnijeli apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (BiH), pokušavajući da zaustave izgradnju postrojenja. U apelaciji Ustavnom sudu BiH, Centar je tražio da se zaštiti pravo na zdravlje stanovnika Vlasenice.
Prethodno je u novembru 2022. godine njihovu tužbu protiv Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (jednog od dva bh. entiteta) odbio Okružni sud u Banjaluci.
Centar je tužio ministarstvo, jer je odobrilo Studiju uticaja na životnu sredinu vezanu za postrojenje, dokument koji je zakonski obavezan za takav projekat.
Prije Ustavnog suda, Centar se u decembru obratio i Vrhovnom sudu RS, tražeći preispitivanje odluke banjalučkog suda. U tom predmetu još nije donesena odluka, a postupak pred Ustavnim sudom BiH će "mirovati" do odluke Vrhovnog suda RS.
"Ecoplast" postoji od 2011., a osnovna djelatnost preduzeća je reciklaža posebno izdvojenih materijala.
Miroslav Kraljević, direktor ove firme i ujedno načelnik opštine Vlasenica nije odgovarao na pozive Radija Slobodna Evropa (RSE).
Prijetnja od toksičnih isparenja
U Studiji se navodi da investitor ima dogovor sa preduzećem "Immod" iz Poljske, koje garantuje otkup do 1.500 tona tog energenta mjesečno, te da imaju sertifikat o usaglašenosti sa direktivama Evropske unije.
U postrojenju bi trebalo da radi 20 osoba, a godišnje bi proizvodilo maksimalno 68 hiljada tona "depola", od 105 hiljada tona sirovine.
Investitor navodi da iz cijele BiH godišnje mogu da nabave 30.750 tona potrebne sirovine, a da će im biti potrebno više od 95 hiljada tona plastičnog otpada iz uvoza, da bi podmirili potrebe postrojenja.
Prema Zakonu o upravljanju otpadom RS, neopasan otpad se može uvoziti radi tretmana, pod uslovom da postoji postrojenje za to.
Iz Centra za životnu sredinu poručuju da je projekat upitan, kao i Studija koja ne daje dovoljno objašnjenja.
Milica Končar iz Centra pojašnjava za RSE da se u Studiji navodi da postrojenje "ništa negativno ne ispušta u životnu sredinu, te da ne zagađuje ni zemlju, ni vodu, ni vazduh".
"S druge strane, navode se četiri vrste filtera koji su sastavni dio postrojenja, za koje nema specifikacija, niti ima bilo kakvo objašnjenje kako zaustavljaju zagađenje, ali onda je pitanje šta zaustavljaju", rekla je Končar, ocjenjujući da je Studija puna sličnih propusta.
"Čim se plastika zagrije preko 400-500 stepeni, ona proizvodi kancerogene materije, to su dioksini i furani, u gasovitom obliku, koji onda zagađuju životnu sredinu kroz vazduh i mogu do 10 km okoline da dopru", objašnjava ona.
Dodaje da u BiH nema laboratorija koje bi mogle odrediti zagađenje dioksinima i furanima u životnoj sredini, te da se postojeća zakonska ograničenja uglavnom odnose na termoelektrane.
Naglašava da je, takođe, problematično što se plastika uvozi, a njen dobar dio izvozi, dok se štetan proces radi na teritoriji BiH. Podsjeća da u procesu nastaju velike količine pepela, koji će biti odlagan na regionalnoj deponiji u Zvorniku.
Nije utvrđeno 'nulto' stanje na lokaciji
Studijom se krše propisi iz oblasti zaštite životne sredine, kako zakonski tako i podzakonski, izjavila je za RSE Dragana Stanković, advokatica iz Banjaluke koja zastupa Centar.
Advokatica upozorava da nije precizno utvrđeno početno, "nulto" stanje životne sredine.
"Kada je mjeren kvalitet vazduha, vršeno je mjerenje samo tokom nekoliko dana. Ali podzakonski propis koji to uređuje, zahtjeva da mjerenje bude osam neprekinutih sedmica, ravnomjerno raspoređenih tokom godine", pojašnjava Stanković.
Dodaje da se u studiji implicira da nema bojazni za zagađenje zemljišta, jer se radi o poslovnoj zoni, a ne poljoprivrednom zemljištu.
"Takvo postupanje je protivno propisima, jer se mora precizno izjasniti kakve će se supstance ispuštati u tlo", ističe Stanković.
Podsjeća da je ono u samom centru Vlasenice, gdje se građani kreću svakodnevno.
Ističe da su u apelaciji tražili i da se zaštiti pravo Centra na pravično suđenje, jer Centar, kao ni javnost nisu mogli punopravno da učestvuju u cijelom postupku.
Potencijalni sukob interesa
Osim nadležnim sudovima, Centar se obratio i Komisiji za spriječavanje sukoba interesa RS, sa inicijativom za pokretanje postupka, obzirom da je Kraljević istovremeno i načelnik Vlasenice i direktor "Ecoplasta".
Prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti RS, načelnici opština ne mogu biti direktori privrednih društava koja posluju sa organima vlasti na lokalnom ili entitetskom nivou – ako je vrijednost ugovora veća od 30.000 KM (15.362 evra).
Takođe, ne mogu da glasaju po pitanjima koja se neposredno tiču tog privrednog društva u kojem oni ili članovi njihovih porodica imaju finansijski interes.
Ministarstvo negira optužbe
Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS za RSE podsjećaju na odluku banjalučkog Okružnog suda, te da ona znači da "ne stoje tvrdnje [CZZS] iznesene u tužbi i čime je potvrđeno rješenje ovog ministarstva".
Navode da je "Ecoplast" u decembru 2021. godine, ubrzo nakon odobravanja Studije, podnio zahtjev za izdavanje ekološke dozvole, te da je taj postupak bio zaustavljen u januaru 2022. godine, kada je tužba podnesena Okružnom sudu.
Nakon što je sud odbio tužbu Centra za životnu sredinu, procedura je nastavljena, ali Opština Vlasenica do 16. januara ministarstvu nije poslala traženu dokumentaciju.
Kako su oči proklete za parama do te mjere da uništiš buduća pokolenja kako djece tako i prirode svog rodnog mjesta. Ne postoji način privjere štetnih uticaja koji u tako blizu naselja može da zaštiti narod i prirodu. U svim opštinama zabranjeno samo ovdje gospodin našao svoj çar na štetu svih građana. Bruka i sramota!
ОдговориИзбришиПостави коментар