- Ako u svakoj školi postoji samo jedan violinista, to je uspjeh, a kamoli ako ih ima više! Gusle su bile sa narodom kad je bilo najteže! Rekao bih da smo ponovo u teškim vremenima i zato su se ljudi okrenuli Srbiji. Gusle i etno pjesme nas tjeraju naprijed! - ističe naš sagovornik.
Nismo mogli a da ne pitamo Mariju koja joj je omiljena pjesma, a ona nam je kao iz vedra neba odgovorila:
- "Veseli se srpski rode", Danica Crnogorčević, za koju pretpostavljam da je trenutno omiljena etno pjesma 80 odsto Srba. Moja omiljena guslarska pjesma je "Novi uskok", a ako me pitate za narodnu pjesmu, to bi bila "Zaboravi broj mog telefona" Jašara Ahmedovskog - kroz smijeh priča Marija, što potkrepljuje tvrdnju da se i ona kreće po kafanama i da živi mladalački, što ne isključuje život u skladu sa tradicionalnim vrijednostima.
Marija Sandić (22) iz Beograda je lijepa i privlačna devojka koja čuva srpsku tradiciju - guslanje i etno muziku. Često je kritikuju drugi, jer njen način života spaja tradicionalno i savremeno, pokazujući kako umije da izlazi u klubove, moderno se oblači, ali i da bude deo guslarskih večeri koje slave junaštvo, vjeru i moral.
Ona je ćerka poznatog guslara Vukojice Sandića i zajedno sa njim vodi školu guslanja. Iako društvene mreže nikada nisu mogle ukazati na to da Marija pjeva i voli cikluse guslarskih pjesama, stvarnost je potpuno drugačija.
- Guslanje je nešto iskonsko u nama, jer je dio naših korijena i istorije. Susrećem ljude koji kažu da je zvuk gusala ružan i neprijatan. Međutim, kad god naiđem na ovakve komentare, trudim se da srž ovakvih pjesama približim osobi koja ih je izgovorila i tada se dogodi potpuni preokret. Kad osjete koliko emocija i težine ima petljanje, odmah čujem reakciju "čovječe, naježila sam se/naježila se" i tada prestaje averzija koju su imali - počinje naš razgovor s Marijom Sandić.
Međutim, zbog načina na koji Marija živi, njen moral se često dovodi u pitanje, odnosno na nju se „lijepe“ etikete lažnog moraliste i licemjera.
- Često me napadaju da sam kontradiktorna i nepoštena u svom sistemu ocjenjivanja, jer je, po njima, ono što plasiram na Internetu drugačije od onoga što propagira petljanje. Kao da ne mogu da postavljam fotografije u kupaćem kostimu ili sa žurke, jer pjevam uz gusle, što je potpuno ludo - objašnjava Sandić i dodaje:
- Moj otac ima nas četiri ćerke i mogu reći da smo dobro vaspitane, naučene pravim vrijednostima i negovanju naše kulture i tradicije. Zaista ne vidim razlog zašto guslanje ne bi ugradilo dio mladosti i modernosti. To što sviramo gusle ili pjevamo narodnjake ne znači da trebam ići gradom u narodnim nošnjama, voziti se konjskom zapregom ili ići na igranke, jer se društvo razvilo.
Mlada etno pjevačica ističe da je često izložena sajber nasilju, te da uglavnom dobija uvredljive poruke od muškaraca, dok, kako kaže, nikada nije dobila nijednu ružnu riječ od žene.
- Vjerovatno činjenica da živim životom djevojke u Beogradu, po njihovoj percepciji, izgleda kao da sam nemoralna. Jednostavno funkcionišem kao i svi mladi ljudi, idem u klubove i diskoteke, ali tamo se ponašam normalno i pristojno, onako kako sam vaspitana, pijem piće, zabavljam se u društvu, plešem i dobro se zabavljam - kaže Sandić .
Od malih nogu uz gusle:
Marija je kao najmlađa ćerka odrastala uz etno muziku dok je njen otac svirao gusle. Iako ne zna da svira gusle, kaže da pjevanjem prati gusle praktično od kada je počela da govori.
Guslarska škola koju Marija vodi sa ocem osnovana je prije 13 godina, kada je ovaj instrument bio u potpunom raspadu. U tom trenutku Marijin otac odlučuje da Srbima vrati istorijski značajan dio tradicije i okuplja guslače. Tako se rađa škola, ali i mala revolucija. Danas u Srbiji postoji oko 50 škola guslanja, što ovu porodicu čini izuzetno srećnom.
Žene i gusle?
S obzirom na to da su u Srbiji, i nekada i danas, uglavnom bili muškarci sa guslama u krilu, zanimalo nas je kako se gleda na žene u guslarskim krugovima. Naš sagovornik tvrdi da svako ko ima emociju može biti uz gusle i uz vokalnu pratnju tog instrumenta.
- Za vježbanje guslanja nisu potrebni talenat i sluh, treba da osjetite šta radite, jer ako nema osjećaja, nema ni dobrog gusanja. Ne bih to ograničavala na rod, jer poznajem žene koje sviraju božanski. Malo ih je, ali su izvanredne! Jednostavno, guslanje nije samo trljanje po žicama od konjske dlake, to je ljubav - kaže Marija.
Gusle kao samoostvarenje:
Ovaj istorijski instrument služio je za narodna okupljanja, za iskazivanje najsuptilnijih emocija, za udvaranje, za navijanje i pevanje bola i tuge, a Marija kaže da su za nju gusle koje peva za sebe.
- Kada čujete pjesme u kojima se opjevaju sve vrline, junaštvo, veličina naših predaka, njihova snaga i junaštvo, jednostavno je nemoguće da se ne začudite sebi. Za mene, stihovi služe da analiziram svoje postupke, šta mislim, šta govorim i šta radim. Ako je jedan od mojih predaka bio tako veliki čovjek i bio spreman da izgubi život zarad časti, onda bi to trebalo da bude moja vodilja - zaključila je naš razgovor Marija Sandić.
Постави коментар